Background

Otavice

otavice

Otavice su, uz odnedavno popularne Čavoglave, zasigurno najpoznatije naselje općine Ružić. Obiteljska kuća obitelji velikog hrvatskog i svjetskog kipara Ivana Meštrovića i danas je središte tog mjesta. Nekadašnja osnovna škola i antmalarična stanica koje se nalaze tik uz Meštrovićevu kuću, devastirane su tijekom Domovinskog rata i do dana današnjega nisu sanirane iako je riječ o vrlo vrijednim objektima, kako u kulturno-spomeničkom tako i u arhitektonskom pogledu.
Otavice su, inače, smještene uz sam istočni rub Petrova polja i imaju uistinu rijetku Bogom danu prirodnu lokaciju. Iza leđa se uzdiže veličanstvena planina Svilaja sa svojim bogatim pašnjacima i šumama, a ispred puca pogled na Petrovo polje, Drniš i crkvu Presvetog otkupitelja - Mauzolej Ivana Meštrovića, kao središnju vizuru. Plodno polje nekoliko stotina metara od kuća presijeca Čikola, u koju se kod Otavica ulijeva i potok Otavac, po kojem su izgleda i Otavice dobile ime. Na njemu i dan danas postoji nekad važna mlinica, pa je posebno u doba kad potok nabuja pravi melem za oči doći na tu rječicu i uživati u njezinim malim brzacima i šumu vode. Prema legendi, na tom je mjestu u borbi s turcima 1573. godine život izgubio banovac Neorić, zapovjednik istoimenog mjesta, pa je narod to mjesto prozvao Banovača. 
U selu danas živi dvjestotinjak ljudi, što je u usporedbi sa 1971. kada je bilo 420 stanovnika predstavlja manje od polovice, a bilo je tamo 40-ih godina prošlog stoljeća i svojih 500 stanovnika.
Stanovništvo Otavica se, baš kao i kod drugih naselja općine Ružić, bavi se poljoprivredom i stočarstvom.

Komentari

Napišite komentar!

Polja označena sa * su obavezna. Vaš e-mail se neće objaviti.

@vip.hr24/12/2011

Lipo selo, malo ljudi i sve manje, a ništa se ne čini da se situacija promini. Šteta šta mladi nemaju perspektive i za koju godinu će knjiga pasti na dva slova! Molim se Bogu da se to promini i virujem da oće, al biće teško bez potpore vlasti, kako Otavicama tako i svim drugim selima naše lipe općine! O gore navedenim vridnim objektima koji propadaju neću niti pričat jer ta tužna slika govori tisuću riči o tome koliko cijenimo sebe i svoje! Pa moga bi čak i reć da pojedinci previše cijene samo sebe, a ne ono šta je naše, šta je zajedničko dobro. Opet kažem daj Bože da bude bolje!